na srpskom, по български, на шопсћи

vaš baner

vaš baner

Dopisnica: Samo jedna priča – Čuj Petl

24.6.13.

Krajem 18. veka vladala je čuma (kuga). Do Vidina i Niša doneli su je Austrijanci. Do Caribroda se proširila sama i pokorila neveliku kasabu. Turci u čaršiji nisu izlazili iz kuća. Bojali su se i svojih živih i svojih mrtvih. 

Hrišćani po okolnim mahalama u početku su išli za poljskim radovima i stokom. Kada su počeli da umiru prestali su i oni. Zatvoreni u kuće čekali su da pošast prođe i u tom čekanju, isto kao i Turci, pojeli su sve. Od brašna, mesa, povrća, voća, do stoke i živine.


Nad Caribrodskom kotlinom zacarili su se tišina, iščekivanje, strah, smrt, bolest i glad. I Turci i hrišćani osluškivali su jedni druge, nadajući se barem dimu iz ognjišta kao znaku da ima života. No ni toga nije bilo, sve dok ih jednog jutra nije probudio poj petla od koga je odzvanjala cela dolina.

Bunovni, radosni, ali i usplahireni i jedni i drugi ponavljali su - Čuj petl (Čuj pevca), ne mogavši tačno da odrede odakle kukurikanje dopire. Kada su se smirili, shavatili su da je bolest prošla i život pobedio i da se petao čuje negde gore, iz smera nekoliko kuća i pojata na padini brda Bučumet, koje dominira nad čaršijom, gde je hrišćansko groblje i odakle sunce izlazi.

Tako je dobio ime deo grada sa ne više od 150 kuća, jednom glavnom, dve pobočne ulice, nekoliko sokaka, putem za groblje i sasvim malom Cigan malom. U njemu je uvek živeo siromašan svet i sem crkve i manastirčeta Sveti Dimitar, nad njim, nema značajnih građevina.

Glavna znamenka su mu Čujpetlčanje - njegovi žitelji, koji bez obzira da li su Bugari, Cigani, Srbi ili ostali, od ranog detinjstva pokazuju zapanjujuću mahalsku solidarnost i sa kojima je uvek preporučljivo biti dobar. Što su takvi, teško je reći. Možda zato što je pod njima čitav jedan grad, ma kako mali i neznatan bio, a nad njima samo izgrev sunca, manastirčeto i groblje... kad već mora i kad zatreba.

PS. Posvećeno uspomeni na Čujpetlčanje Bojana Peceva Bajbolutu, pevača milanske Skale, i samonikle muzičare, klarinetistu Genču Cekova Đenčovskog i violinistu Gagu Ciganina Cigulara.


***
Seriju tekstova pod nazivom "Dopisnica: Dimitrovgrad" piše Slobodan Aleksić Ćosa za dnevni list Danas.


0 коментара:

Постави коментар

Podelite ovo:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...
 

Slike i fotografije

O gradu