na srpskom, по български, на шопсћи

vaš baner

vaš baner

Reporteri američkog časopisa LIFE u Dimitrovgradu!

18.5.14.

Godine 1950. američki fotograf Jack Birns i njegov kolega novinar Roy Rowan ukrcali su se na stanici Viktorija u Londonu na voz za Istambul. Taj voz je bio nadaleko poznati Simplon Orijent Ekspres, a njihov zadatak je bio da za časopis LIFE naprave putopisnu reportažu. Trasom ovog putovanja, dvojica novinara obrela su se i u Dimitrovgradu, gde su imali vremena da prošetaju gradom i zabeleže život grada u to vreme.


LIFE je ovu reportažu objavio u broju od 11. septembra 1950. godine na strani 137. Reportaža sadrži tek 30-ak fotografija od skoro 1800 koliko je tokom ovog putovanja napravljeno. 

Broj u kome je objavljena reportaža

Google je 2008. digitalizovao foto arhivu časopisa LIFE, pa su i ove fotografije postale dostupne široj javnosti. Njihove fotografije pružaju zaista jedinstveno viđenje i redak dokument ovog legendarnog voza i linije kojom se kretao u doba Hladnog rata.

SIMPLON ORJIENT EKSPRES

Putovanje Orijent ekspresom oduvek je imalo prizvuk romantičnog, egzotičnog, tajnovitog… Čuveni voz, u kome je Agata Kristi smestila radnju jedne svoje priče, a Alfred Hičkok radnju filma „Dama koja nestaje“, povezivao je Zapadnu Evropu, preko Istočne Evrope sa Konstantinopoljem još od 1883. Nakon Prvog svetskog rata, kako bi izbegli pronemačku teritoriju, Saveznici su napravili novu rutu ovoj liniji. Ona je išla južno od Alpa, kroz Simplonov tunel između Švajcarske i Italije. Odatle i novi naziv – Simplon Orijent Ekspres. 


20-ih i 30-ih godina prošlog veka ova linije je postala najluksuzniji način prevoza do Srednjeg Istoka. Njome su putovali diplomate, glumci, pisci, bogati turisti... Ipak, glamur ove železničke linije nije u potpunosti obnovljen nakon Drugog Svetskog rata. Vagoni su bili stari i oštećeni, Gvozdena zavesa je sprečavala neometano putovanje, pa su se mnogi okrenuli vazdušnom saobraćaju. Simplon Orijent ekspres je ukinut 1962.godine.


ZONA SUMRAKA HLADNOG RATA

Proučavajući i upoređujući digitalizovanu arhivu LIFE-a, digitalni mesečni časopis RETOURS je uspeo da rekonstruiše ovo putovanje i podeli ga u sedam faza: Putovanje kroz Englesku, Francusku, Švajcarsku, Italiju, Jugoslaviju, Bugarsku/Grčku i na kraju Tursku. Putovanje kroz Jugoslaviju je opisano u petom delu koji je nazvan „Zona sumraka Hladnog rata“.
Jack Birns negde u Jugoslaviji
Nakon opuštenog prvog dela putovanja, Birns i Rowan ulaze u Jugoslaviju. Bilo je to negde krajem aprila ili početkom maja meseca. U svojim beleškama oni pišu kako su nakon Trsta i zemlja i ljudi izgledali nekako tmurno. Jugoslavija je bila komunistička zemlja nakon 1945., ali je Tito krenuo drugim putem nakon nesuglasica sa Staljinom 1948. Država nije bila deo Istočnog Bloka, ali za dvojicu američkih novinara, svakako, nije bila ni proamerička, otud i ne čudi što su imali osećaj „tmurnosti“ i osećaj ulaska u „Zonu sumraka“.

Roy Rowan zapisuje svoje utiske za vreme putovanja
Po ulasku u Jugoslaviju, kompoziciji je dodato nekoliko vagona treće klase koje su brzo ispunili seljaci i vojnici. Među putnicima Simplon Orijent Ekspresa više nije bilo turista. Oni su ostali sa Italijanske strane, a putovanje su jedino nastavile strane diplomate i poneka „misteriozna“ dama. 

Pored Birnsa i Rowana, putovanje kroz Jugoslaviju je nastavilo još sedmoro putnika sa Zapada: belgijski biznismen koji je hteo da vidi „da li Monsinjor Tito želi da kupi cigle“, dvojica američkih izaslanika  (izvesni Ficken i Croasdale) koji su za svoju destinaciju imali ambasadu SAD u Beogradu i dvojica britanskih diplomatskih izaslanika na putu do Sofije. Tu je bila i intrigantna dama koja je nosila krzneni kaput sa duplom kragnom. Ona je tvrdila da je Čehinja bez svoje države i da na ruci ima broj iz koncentracionog logora u Nemačkoj. Nju su Birns i Rowan nazvali Misteriozna dama. Ostatak putnika su uglavnom činili lokalni seljaci koji su ovim vozom putovali na kraćim relacijama. 


Birns je dosta pažnje posvećivao svakodnevnom životu na i oko stanica i mesta kroz koja su prolazili, beležeći interesantne detalje koji su oslikavali i uticaj međunarodnih tokova i politike na obične ljude.

Nakon puta kroz Hrvatsku, i kraćeg zadržavanja u Beogradu, kompozicija Simplon Orijent Ekspresa krenula je ka Nišu, a zatim i Dimitrovgradu. Birns beleži probijanje tunela u Sićevačkoj klisuri, ...


... gužvu na stanici u Pirotu, za koji primećuje da je rekom Nišavom podeljen na dva dela i da se železnička stanica, sagrađena još 1887. nalazi u severnom, manje urbanom delu grada.  


Jednu od najupečatljivijih slika Birns snima na stanici u Sukovu, slikajući dvojicu dečaka koji maze malog psa.




DIMITROVGRAD

Stigavši u Dimitrovgrad, dvojicu novinara je sačekalo neprijatno, mada ne i neočekivao iznenađenje. „Gvozdena zavesa“ bila je spuštena na granici sa Bugarskom koja je bila pod jakim uticajem SSSR-a, pa je bilo pitanje da li će dvojica američkih novinara dobiti vizu i moći da nastave put ka Sofiji.

Usled ovih komplikacija, Birns i Rowan su imali par sati vremena, koje su odlučili da provedu u obilasku stanice i grada. Otud i činjenica da su upravo u Dimitrovgradu napravili veliki broj fotografija (više od 60!) koje nama danas služe kao svedok života u gradu koji tek što je promenio svoje viševekovno ime - Caribrod. Neke od njih su se do sada već pojavljivale na internetu, po nekim forumima i nekim sajtovima, ali neke ćete po prvi put moći da vidite upravo na stranicama bloga i grupe Virtuelnog muzeja Caribrod.

Čini se da je Birns ovde bio posebno inspirisan, pa se neke njegove fotografije uslikane u Dimitrovgradu smatraju među najboljima sa ovog putivanja i upoređuju se sa serijom njegovih fotografija iz Šangaja koje su ga proslavile i zbog kojih je postao jedan od najpoznatijih fotografa časopisa LIFE. Birns i Rowan su neko vreme šetali po stanici i oko nje, gde su slikali guzvu na stanici i restoran u okviru stanice,





a zatim se, prugom, zaputili ka gradu.


Tu su nastale i fotografije pružnog prelaza na ulazu u sam grad (donja rampa),




kao  nekoliko fotografija centralne gradske ulice, koja se tada teško mogla nazvati “gradskom”.




Njima je posebnu pažnju privukao plakat kojim se najavljuje bioskopska projekcija filma “Tarzan trijumfuje” iz 1943. godine. Američki film u komunističkoj zemlji, nešto što svakako nisu očekivali da vide.


Birnsove fotografije na prelep način beleže svakodnevni život lokalnog stanovništva u Dimitrovgradu. Na njima je zabeležena spontanost i iskrenost ljudi kojima je prizor dvojice stranaca koji sa fotoaparatima šetaju gradom svakako bio krajnje neuobičajen. Birns i Rowan nisu dobili bugarsku vizu. Rekao bih na njihovu žalost, a na našu sreću. Putovanje vozom nastavili su britanski diplomatski izaslanik i jedan jugoslovenski general. Nemajući drugo rešenje, američki novinari su odlučili da se vrate za Beograd, odakle su avionom otišli do Grčke. Tamo su, na Grčko-Bugarskoj granici sačekali sledeći voz i nastavili svoje putešestvije Simplon Orijent Ekspresom. 

Kolekciju njihovih slika nastalih u Dimitovgradu i okolini pogledajte u posebnom albumu na Fejsbuk grupi bloga.

Za ove fotografije sam neizmerno zahvalan gospodinu Arjanu den Boeru, osnivaču i uredniku digitalnog magazine retours.eu koji je bio tako ljubazan da mi pojasni neke detalje ove priče i da mi pošalje komplet slika koje su nastale u Dimitovgradu tom prilikom. 

Fotografije i priču o celom putovanju dvojice novinara pogledajte ovde , a arhivu LIFE-a na Googlu možete da prelistate ovde 

Ceo broj časopisa LIFE u kome je objavljen tekst o ovom putovanju možete da pogledate ovde

Autor teksta: Marjan Milanov

0 коментара:

Постави коментар

Podelite ovo:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...
 

Slike i fotografije

O gradu